Griže
kukuviže
vile
niza stine
bušak
ćuh
muk
Pokrili su je debelin cakluon
nastivali stole i katride
i krodedu Bogu vrime
a Slatina, slatkuo voda
čora i studena
iz glogoja kuri bez fermat
ma ni već ni kuntienta ni vesela
-di su one divnje i žene
ča su svaki don na Slatinu dohodile
iz glogoja vodu na glovu nosile
dreto kako krajice hodile
svaki don na Slatinu
robu režentovale
razgovorale se i tarokale
na hlodne ploče kolinima klečale
u studenu vodu ruke močile
okolo sarca teplinu ćutile…
vrime, kako i voda
kuri bez fermat
naprid grie
ne moreš ga tornat
i riči odletidu
tuko hi notat
sve bude i paso
ako ne notoš
zatuo neka se zno
koliko je dobra
za naše misto učinila
čora i studena
s l a t i n a voda
Ni danas nison sigura
ča to hoće reć
a cilega dinstva
igrali smo na rovinjiež
na jednu nogu skokali
pisak iz kućice u kućicu turali
kojin gušt ne falit
sve kućice priskočit
a kad bi doma duošla
mat bi odma poznala
da son na rovinjiež igrala
ne bi vikala
nego bi uvik isto ponovjala
-opet si punte od postolih rovinjala
kako nison mogla znat
da je rovinjiež isto ča i rovinjat
-a ko će znat….
-Bila jedna baba Graba
ona je išla u šumu
k njon je duošla vještica…
tako non je provjo naš otac
kad smo bili moli
mat bi ga poslala
da bude s namin dokli zaspimo
a ovuon bi parvi zaspo
onda brat i sestra
jer su bili mlaji
a jo son ga uvik itila pitat
ča je bilo daje
ma kad bi sutradon
opet zaspo i zahorko
bilo bi mi žol probudit ga
…i tako je vrime pasovalo
mi smo nariesli
a naš otac je zauvik zaspo
i jo ni don danas neznon
ča je bilo daje
Kuo govori da hi ni
da su oči zatvorili
ruke prikrižili
tilo umartvili
kuo govori da hi ni
da ne čuju
i ne znaju
ništa da ne lavuraju
kuo govori
da hi ni
kad je nad Gradinon
svaku večer
mijor zvizd
Koliko zgarčenih škinih
koliko ruk
koliko pota
a tukalo je i imat mota
za sve ovo stinje
kargat
privarč
na gomilu stivat
za pinkicu zemjie
veće imat
Di su bačve,karatili
di su dižve i maštili
mizaruole i bigunci
mieške,koce
libonj,lisa
škruove,loze
di su misi i tovari
tartajuni za zapartit
i zovuze za napartit
-sve nestalo,
sve propalo
ma se nošo
jedon Andro
nošla se je i konoba
puno stora, a kaj nova
miri, griede i ponare
zaponitili sve su vonje
trudih, mukih i nevoje
kamenice na sve bonde
skrepenili ričih skonse
ni već stroha, ne pensojte
ništa ni propalo
u Androta konobu
sve je za vike ostalo
Luovretovih dvuor
konoba
fumor
bucol od gustirne
i sve stine
griede
prazi
sve na svoje misto
a ništa ni isto
oživilo
prohodilo
iza sna se probudilo
-drugo vrime
drugi judi
ma su storo rešpetali
i mlodima pokozali
-hodit naprid
ne pogazit storo
to je provi put od mire
s blagoslovon naše vire
Ogonj
dim
dim
ogonj
izgori je naš Obćinski dom
usrid mista
kraj žardina
priko stuo godišć
na diku svima
izgorili su libri
sve je izgorilo u čas
ogonj se ni mogo fermat
izgorili su libri
ma i stori foji
sve ča je bi znamen
v e r b a v o l a n t
s c r i p ta m a n e n t
-i ča ćemo sad
kako ćemo naprid
noč ćemo se napožat
vroti čedu se libri
sve će duoč na svoje
ma tuko učinit sve
da se vroti znamen
AMEN
Zvizde na nebu
feroli na zemji
sunca ni
a svitli Križ
muka Isukarstova
prtisla puk
i duše od pargatuorija
ča čedu s namim na put
koće hodit neka grie
naš Križ partije
Partijedu Križi
svi u isto vrime
u rukamin Križonoših
sarca punih vire
batištrada put kažije
uz poja gomile
kantadurih konti
priskočedu vike
nut mislimo svi mi danas
ki na Križu umri za nas
Priko pietstuo godišć
uvik na isti muod
-svu nuoć tuko
hodit
molit
kantat
tuko izdurat
zdravi dobrostivi Isuse
Piet siel tuko pasat
u svaku crikvu intrat
molit
kantat
tuko izdurat
zdravi dobrostivi Isuse
Kad zora zarumeni
još hodit
molit
kantat
tuko izdurat
zdravi dobrostivi Isuse
Hodit
molit
kantat
i na zodnju
priko pjace se zatarkat
klanjamo se tebi Isukarste
Izdurali su
izdurali smo
izduračedu
ovi presesjuni
nikad niečedu pasat
niko hi nieće moč fermat
naš čovik će uvik dreto hodit
lavurat i molit
svitlost Križa slidit