U jematvu
turanj pod teracu
loze
škruove
libonj
lisa
noge bose
masta na sve bonde
a nuonotu barci
pudizguore
U jematvu
turanj pod teracu
loze
škruove
libonj
lisa
noge bose
masta na sve bonde
a nuonotu barci
pudizguore
Uz posteju kantunol
na kantunolu žveljarin
uvik kuri
nikad se ne umori
na nikoga se ne obazire
za ništa ne bacelo
somo naprid kuri
i uvik zazvoni
kad nojslaje zaspiš
-koliko je putih zazvoni
naš stori, dobri
žveljarin
Kašete
sardele
barili
Puntin
sve u motu
sve se blišći
svičarice u puortu
zaslužili son
ribori se umorili
doma vajo puoč
na Puntinu
ribe kaj žola
cakletidu se sardele
koluron od srebra
iz kašetih u barile
solidu hi
ruke vridne
i domoći i furešti
Paričani vični ribi
judi mirni
puno vridni
pustih godišć
u Jiesu dohodili
na ribe hodili
s malo ričih
s puno mota
lavurali kaj jedon
vas Puntin sadrdelima vonjo
-vrime uteklo
sardele nestale
di su se izgubile
ko će znat
barž bi tukalo opet
Paričane zvat
-ma sad čemo na Puntinu
barienko monumient imat
Provjo mi je barba Gorgo
kad je Čugo u nos lavuro
vele ti je muke Kati zado
svaki put bi mu, kako unefol,
inkarat dreto u vidricu po
po dvo, tri puta
Kate bi na Slatinu hodila
vidricu na glovu nosila
ma se ne bi isidila
odma son zno
da je Čugo Katu sinjo
-juski dikmon,jusko divnja
oba vridna-goorila je
moja mat
i ona je adočala
da se jubov zavargla
koliko je putih Čugo
našon kolon pasovo
somo da bi Katu iskontro
onda ni bilo kako sad
ludilo se pomalo
izdaleka
do matrimounija znalo je
i koje godišće pasat
-ovo son ti ispripovido
da moreš znat
kako su se počeli ludit
mat ti i otac
Išli su daleko
priko muora
ma ni u Amerike
ni u Novu Želondu
nisu znali
ni di griedu
ni kad čedu se vrotit
žene
dica
i stori
bi je rat
poslali su hi u zbijeg
u El Shatt
duošli su u pustinju
kraj muora Carvenega
i barda iz Storega zovita
nindir ništa
somo salbun
užorena prašina
pustinja
duošli su za se škapulat
a ko če u pustinji izdurat
nisu dangubili
posla su se čapali
lavurali i molili
od šatorih
grod podigli
otvorili skule,crikve
Za Križien hodili
tuja zemja,
drugi vitri
praži sunce
puše gibli
a pensiri uvik isti
tuko izdurat
doma se tornat
kojin koroj
koja voja
koja snoga
u dvi riči
-vrotit se doma
nisu svi sriće imali
nisu se svi doma tornali
molo dica,stori judi
nisu izdurali
u pustinji
kopošon osto
svako ime i kazota
jedon život
jedon život
kako svi životi
nemuojmo El Shatt
zobit
Isfregoni podi
suprašone tavaje
izluštrone veltrine
kuverturi s fienton
priko postejih
vuonj čistoćie
svitlost borića
teplina Betlema
tri kroja mudra
i svieta
zvizda s riepuon
kažije nin put
molitva za mortve
blagoslov za žive
remeta
kurot
svakega godišća
na isti muod
Grien
griješ
grije
grijemo
grijete
grijedu
svi grijemo
i svi ćemo
jednega dona stat
somo vrime
nikad nijeće fermat
Opet breco zvuon
i opet je porti
jedon
jedon u misto manje
jedon na Gradinu veće
jedon po jedon
svi na kopošon
Tukalo se kruto rano ustat
još bi bi mrok
puhala bi bura
ili bi pado dorž
a onda bi zazvoni zvuon
zvuon iz Račića
nojlipji zvuon
ča bi niz Račić
onđele poslo
ni već bilo
ni zimie, ni stroha
učas bis duošo
našon Guospi od zdrovja
Bila son molo
još nison u skulu hodila
kad je moja teta
pud Amerik išla
zoč u Amerike
zoč tako daleko
na kroj svita
a vamo je sve zeleno
po kući su se svi vartili
ništa nisu govorili
somo je moja teta
bila kuntienta i vesela
posli son doznala
u Amerike je mlodega imala
ma je duošo onin nevuojni
Drugi rat
i ni se moglo putovat
kad je rat isvarši
po prokuri se odola
izvadila pašoj
i portila na vijoj
-brodon ča se Partizanka zvo
to mu je bi zodnji vijoj-
koliko je pismih
moja teta napisala
koliko paketih poslala
koliko je putih naša nona
isto pismo štila
koliko putih suzu pustila
a teta je pisala
da ne razbijemo glovu
da je tamo sve na botune
i da se po kući umorit ne moreš
sve i da hoćeš
ma je puno zemjie
a nindir stinie
ako hoćeš zašparenjat
po cili don tuko u poje lavurat
tako je moja teta
od jutra do mroka
u poje lavurala
uvik stinu iškala
stinu iškala
ma je ni nošla
sa stinuon u sarcu
zauvik zaspola