Svakega godišća
sve manje poznotega svita
sve veće proznih kuć
ni ženie u dalekemu fuštonu
ni s mahramon
ol sa sparon
tovari ne ričedu
koze ne biečedu
kokoti ne kukuričedu
ne sušidu se smokve
ni konšierva
ne beredu se karobeli
ne ćuti se vuonj murtele
ni garifulih pod purtele
ure drugačije batiju
zvona na drugi muod zvonidu
ne provjodu se gončice
ne govori se obo introdi
svak za sebe
jedon za drugega ne mori
-Bože muoj
ča se ovo dogodilo
-vrime je svoje učinilo
a mi bismo ičili
da sve ostane
kako ča je bilo