Modro
zeleno
čelešte
siro
škuro
kako nebo
ča se u njemu gledo
po jugu se vojo
po buri pini
po maštrolu poskakuje
po bonaci kako uje
uvik minjo kolure
Muore zarcalo neba
muore zarcalo dušie
Kad se rodiš na otoku
nosiš ga sa sebon
kako dotu
i kad duojdeš na tera fiermu
i već ne vidiš nijednu lantiernu
kako da i busulu izgubiš
di guod da ideš
rive nindir ni
rive dhi se muore
s krajen bušije
di sve počinje
i zavaršije
Muore, zarcalo neba
muore, zarcalo dušie
ča si daje
sve jače ga čutiš
sve veće ti fali
zove te nose
ne moreš odolit
Zatuo smo sad ovuod
na otoku
na našemu škoju
di su svi koluri
i svi vonji
ričih skonsi
muoren umiveni
muoren začinjeni
Zatuo smo sad ovuod
di smo parvie škrokoje učinili
parvo slova naučili
Za Križien hodili
Zatuo smo sad ovuod
di moure ariju raščaro
misal razbistri
okolo sarca
teplinu namisti
Zatuo smo sad ovuod
na otoku na našemu škoju
di se muore s krajrm bušije
di sve počinje i zavaršije
Muore zarcalo neba
zarcalo dušie