Katica Babaja – pjesme

NAŠ  OTAC

Kakuov je bi

naš otac

i zoč ovo danas

jer već ga ni

a meni se pari

kako da je s namin

i ne somo da mi se pari

nego tako i jie

i kako da mu je

lašnje i lipje

Ni mu bilo lako

ova dvo zodnja godišća

ležat bez fermat

sve razumit

ne moć govorit

ma sve je tarpi i podnosi

nasmijon bi

sve do prid zodnju

a kako se svima veseli

kad bi du mu dohodili

jer svi su ga volili

ići je puno tega reć

ma ni mogo

a isto smo ga razumili

i sve mu ča smo mogli

učinili

zno je ovuon sve

ča to hoće reć

ležat i nemoć

a sve imat

i milošću i kripost

zoron pri nego bi se rasvanilo

i Zdrava Marija zazvonila

brat bi ki ocu dohodi

bez puno ričih

a s jubavi plimon

i velikon viron

da će ocu boje bit

i da će opet moć

na Libuoru hodit

kad bi sestra dohodila

odma bi ga čapala

podišala kargala

od posteje deštakala

i privargla

jer ona je sve

kako i naša mat

žvielto lavurala

jo bi dohodila sa strohon

po donu i mrokon

jer mi je veliku muku čini

ni kriv ni dužan

a leži

nevistu je voli

ma na drugi muod

i puno je rešpeto

sa svin ča bi rekla

uvik se slogo

sve unuke je voli

i tako nin se veseli

da bi mu sarce narieslo

i oči se zacakletile

od velike brime

ma kad bi nojmlaja

u kamaru intrala

kako da bi i arija zakantala

od svih mu je bila

nojdražja

a tuko reć zasparvu

bi bi voli da je po mušku

ma se žvielto prikuverto

i u nojmlaju namoro

i propja kako da mu je

Buog poslo

da mu starost začini

i prid Bogon zadobije

Kakuov je bi naš otac

i težok i zidor

u mladosti i ribor

čovik od šesta

od lavura

i od ričih

škiercih i batudih

dret i neka je bi kriv

jer bi je Čovik

I sad kad ga već ni

još je veće s namin

jer ostali su

njegovi trudi i lavuri

potienje i dobrota

i visina do Neba

di je sada

s našon materon

i sa svima našima

ča su Nebo zaslužili

svojim životima-Križima

somo tako

čovik ne umire

nego žive i daje

od svojie vire

Dico moja takuov je bi

NAŠ OTAC