Katica Babaja – pjesme

STORO KUĆA

Stoji

muči

done broji

nindir nikoga ni

ni lavura, ni šušura

ni koronjo, ni kantonjo

sve umuklo

sve zamuklo

u se se uvuklo

skrepenilo, inkantalno

da ne bi kuo čo dotako

sve bi se raspalo

dvuor bi zaplako

šufit zastenjo

lantone i tarace

duošli bidu na manje

puste hi da miruju

da se sobon zabovjaju

i pensaju

obo svima ča su prage udubili

lavurali i molili

životima trudnin nebo zaslužili

puste hi da miruju

da se sobon zabovjaju

storu kuću ondjeli čuvaju