Katica Babaja – pjesme

SLATINA

Pokrili su je debelin cakluon

nastivali stole i katride

i krodedu Bogu vrime

a Slatina, slatkuo voda

čora i studena

iz glogoja kuri bez fermat

ma ni već ni kuntienta ni vesela

-di su one divnje i žene

ča su svaki don na Slatinu dohodile

iz glogoja vodu na glovu nosile

dreto kako krajice hodile

svaki don na Slatinu

robu režentovale

razgovorale se i tarokale

na hlodne ploče kolinima klečale

u studenu vodu ruke močile

okolo sarca teplinu ćutile…

vrime, kako i voda

kuri bez fermat

naprid grie

ne moreš ga tornat

i riči odletidu

tuko hi notat

sve bude i paso

ako ne notoš

zatuo neka se zno

koliko je dobra

za naše misto učinila

čora i studena

s l a t i n a voda